S. & T.

Prosle godine sam upoznala jednu osobu koja me je dosta promjenila. Necu joj pominjati ime, ali nek bude da se zove Sara. Sara je starija od mene .. Ali to nas nije sprijecilo da se druzimo. Pomocu nje sam sazrela, gledam neke stvari na drugaciji nacin. Nas odnos je dosta drugaciji od bilo kog odnosa. Nas ondos je nekako sestrinski,pazi me kao da sam joj mladja sestra,a ja je volim kao da mi je starija sestra. Savjetuje me oko svega, uvjek je tu da pomogne ako mi nesto treba.
Ona je cak mozda i bolja nego neke moje najbolje drugarice.Sad cu malo skrenuti sa teme, ali pocecu da pricam o mojim drugaricama.
Tacnije, pricacu o jednoj drugarici, a o drugoj cu pricati u sledecem postu.
Nek se ova drugarica zove Tara. U Taru sam imala povjerenja, dok ga ona nije prokockala. Nakon toga, trebalo mi je dosta vremena da povratim povjerenje u nju. Ali,svaki put kad joj kazem nesto, uvijek u meni postoji mala sumnja da ce ona to reci nekome. Malo mi hvali da se pokajem svaki put kad joj nesto kazem.
Dosta godina smo zajedno provele u skoli, i nekako sad mi je glupo da prekinem to prijateljstvo. Pokusala sam ja da se odmaknem od nje, nije da nisam, ali idemo zajedno u razred i to je nemoguce..
Ne znam vise sta da radim, jednostavno sam se pomirila sa tim, i ono,drugarice smo. Kad mi nesto smeta kod nje, ja joj kazem, ona to ne zeli da prihvati i to je to.
Mene kad nesto kod nekoga nervira, ja mu to u lice kazem . Onda oni to demantuju, govore kako nije tako, i tako polako ulazimo u svadju. A da sam im iza ledja nesto pricala, opet bi se naljutili.
Najvise me nervira kad neko nece da mi kaze sta mu smeta kod mene, nego kad se posvadjamo zbog neceg totalno nebitnog, on pocinje da pominje kako sam se promijenila, kako sam ovakva,onakva. Covjece reci mi to kad smo u normalnim odnosima, sta glumis.



UVIJEK RECITE SVE STA MISLITE, NEMOJTE SE SUZDRZAVATI.


R.P.